|
Za početak, ispričajte nam nešto o Vama.
Vi ste već bili svećenik u Kruću prije nekoliko godina, kako vam je tamo bilo? Da, u Molise, u Kruć sam stigao u rujnu 1983. pa sve do rujna 1996. godine. Dakle trinaest godina sam vršio župničku službu među Moliškim Hrvatima u župi Sv. Marije Ester u Kruću. Početak je bio veoma težak. Pitanje prilagođivanja novoj sredini, posebni mentalitet, stari hrvatsko-moliški jezik, te usavršavanje italijanskog jezika. To je zahtijevalo poseban napor i određeno vrijeme. Nakon nekoliko godina, kada sam se uklopio u novu sredinu i biskupiju Termoli-Larino, te upoznao i svećenike i župljane, dobro sam se osijećao. Odmah smo 1984. godine organizirali prvi odlazak u Hrvatsku. Mjesto je oživjelo. Primali smo različite grupe iz Hrvatske i često smo odlazili u Hrvatsku. U selu su nicale različite grupe i incijative. Bilo je veoma živo i zanimljivo.
Bili ste među moliških Hrvatima a nakon toga, vratili ste se u domovinu. Što ste ponijeli sa sobom poslije iskustva u Kruću?
Sa sobom sam ponio toliko lijepih doživljaja i uspomena. Kontakt s
Moliškim Hrvatima nisam nikada prekinuo. Naprotiv, vraćao sam se u
Molise vodeći hodočasničke grupe i u Hrvatskoj sam toliko puta
susretao Moliške Hrvate. Dakle, suradnja se nastavila i poslije moga
povratka u Hrvatsku. Žao mi je što za vrijeme moga boravka i rada u
Molizama, u Kruću još nije bila priznata jezična manjina Moliških
Hrvata. Sve inicijative bile su plod pojedinih entuzijasta, bez
posebne moralne i materijalne pomoći. Danas stvari stoje drugačije. Vi ste se od rujna prošle godine, ponovo vratili između moliških Hrvate, ali ovaj put u Mundimitar. Kako se tu nalazite? Iz dana u dan sve više upoznajem Mundimitar i njegove stanovnike. Mali i mirni gradić, ljudi simpatični, mirni i gostoljubivi. Lijepo mi je.
Po Vašem mišljenju što nedostaje za daljni razvitak u Mundimitru, Kruću i Filiću? I što predlažete?
Smatram da je potrebna veća suradnja između Kruća, Montemitra i
Stifilića te s Regijom Molise. Ono što smatram važnim i hitnim jest
pitanje škole. Potrebno je sve učiniti da se što prije ujedine ova
tri sela s obzirom na školu, pa da djeca ne idu u druga italijanska
mjesta nego da ostanu u ova naša tri Moliška. To je od vitalne
važnosti za sačuvanje hrvatsko-moliškog jezika „na našo“ i
intenzivnije suradnje s Hrvatskom na kulturnom i ekonomskom planu.
Kako bi bilo lijepo i važno na raskrsnici kod Stifilića napraviti
jedan sportski, kulturni i rekreativni centar gdje bi se moglo
primati grupe iz hrvatske i imati razne incijative na razini sva tri
moliška sela.?! Kako Vam izgleda nalaziti se u tuđoj zemlji i čuti pričati nekako Vaš materni jezik? To je za ljude koji prvi put dolaze izvanredan događaj i doživljaj. Međutim za mene koji sam već trinaest godina bio u Molisama je nesto sasvim obično. Osijećam se gotovo kao i u Hrvatskoj.
Kakav je Vaš odnos općenito s Italijanima i sa molisanskim Hrvatima? Dok sam studirao u Jeruzalemu upoznao sam mnogo Italijana a posebno za vrijeme boravka u Molizama. Moram priznati da su mi Italijani uvijek bili simpatični, otvoreni i gostoprimljivi. Za kraj, želite li nešto poručiti ljudima u Hrvatskoj i ljudima iz Mundimitra te ostala dva sela?
Hrvatima iz Hrvatske želim poručiti da, kada putuju u Italiju, stave
u plan i program Moliške Hrvate. Čut će i vidjeti što čuli i vidjeli
nisu, a ljudima iz Mundimitra, Kruća i Filića da se češće sastaju i
njeguju međusobno prijateljstvo i suradnju te da zajedno posjete
Hrvatsku. Ove godine organiziramo IZLET-HODOČAŠĆE u Hrvatsku od
21.08. do 28.08.2009. Smatram da je i nužno i lijepo vraćati se na
izvore, tamo odakle su došli vaši stari dida, s one bane mora.
Hvala Vam lijepo.
|
