ŠKOLOVANJE U NOVOJ SREDINI

Nezaposlenost u pojedinim područjima RH prisilila je niz obitelji, osobito iz Dalmatinske zagore te Slavonije i Baranje, da se s djecom odsele u tuđinu. Dvostruki je to izazov i za djecu i za roditelje jer nastavni programi u EU još nisu prilagođeni djeci migranata.

Početak nove školske godine u Lijepoj Našoj u znaku je sve manjeg broja učenika, na što utječe i odlazak cijelih obitelji u inozemstvo u potrazi za poslom. Radost djetinjstva u rodnome zavičaju i ljepotu školskih dana tako će ti učenici zamijeniti izazovi-ma prilagodbe novoj sredini, drukčijega kulturnog ozračja i jezika - nimalo jednostavnoj ni za djecu ni za roditelje jer ta prilagodba ima gorak okus specifične suvremene mobilnosti radnika bez duboka džepa. Stječe se dojam da političke i društvene elite (ne) svjesno zatvaraju oči na poglavlju regionalnoga razvitka Hrvatske, koji im nije u prvome planu gotovo četvrt stoljeća.

Stopa iseljenja u pojedinim općinama i županijama Republike Hrvatske, udaljenijim od najrazvijenijega Zagreba i njegove okolice, povećava se s godinama tranzicije još od devedesetih naovamo. Odselidba je najviše pogodila Dalmatinsku zagoru, otoke te Slavoniju i Baranju. Tako je, primjerice, u Imotskoj krajini s alarmantnih 14,72 (1981.) stopa iseljenja narasla već do 1991. na 20,79; Benkovac i Sinj bilježe stopu od 8,51, a Drniš 14,02, dok Zadar doseže stopu od 13,21. Iz kontinentalnoga dijela zemlje također odlaze ljudi pa je grad Ozalj dosegao stopu iseljenja i do 18,87, a Duga Resa 13,04. U Slavoniji i Baranji, negdašnjoj regionalnoj žitnici, stope iseljenja također su uznemirujuće. Sve češća je pojava, da roditelji, nakon što se snađu u novoj sredini, a najčešće odlaze u Njemačku i Austriju, ali i druge  zapadnoeuropske zemlje, povlače sa sobom i djecu - koju ispisuju iz škola u RH.

Tako je, primjerice, iz Osnovne škole Đakovački Selci, kako doznajemo od ravnateljice Nade Denić, tijekom prošle školske godine ispisano pet učenika koji su, zajedno s roditeljima otišli u inozemstvo. Sličnu tendenciju ljetos smo uočili u Cetinskoj krajini, gdje su se rijeke hodočasnika molile Gospi Sinjskoj da ih zaštiti od tih nedaća, a crkveni velikodostojnici s oltara upozoravali naše vlasti na poguban učinak odselidbe. Novinar Braco Ćosić izvještava u uglednome dalmatinskome dnevnom listu o najnovijim podacima prema kojima su se ove školske godine iz deset osnovnih škola Imotske krajine odselila gotovo tri razreda. Iz osnovnoškolskih klupa izišlo je 360 učenika, a upisalo se samo 259 prvašića. Škole u većim središtima, Imotskom i Prološcu, trenutačno su izgubile po jedno odjeljenje prvih razreda, dok su škole u selima već ranije ispražnjene. Iz Prološca je otišla obitelj M. Češljara u Njemačku s četvero djece, a obitelj M. Dropuljića s troje djece, dok su obitelji N. Knezovića, J. Cvitanovića i S. Lekić otišle s dvoje djece iz Osnovne škole "Ivan Leko", potvrđuje ravnatelj Krešimir Bajić. Najveća osnovna škola u Splitsko-Dalmatinskoj županiji, "Stjepan Radić" u gradu Imotskome, lani s više od tisuću i sto učenika, prema riječima ravnateljice Monike Pavlović Grabovac, ove godine upisala je 44 učenika manje nego lani, a od tog broja 28 prvašića je manje. "Obitelji Šarić i Peteš iz Imotskog ispisale su iz škole po troje djece radi odlaska na rad u Njemačku; obitelji Anđelić i Bračko povele su po dvoje djece, a mlade obitelji Radojković i Divić odlaze s jednim djetetom u inozemstvo u potrazi za poslom. Iz područne škole Kamenmost pojedini su roditelji ispisali djecu radi odlaska u zapadnoeuropske zemlje na posao poput obitelji Adžija i Lasić koje odlaze s troje djece... U prvome razredu u Ričicama ostao je tek jedan učenik", rekla je profesorica Pavlović Grabovac, koja je i sama gastarbajtersko dijete.

Dvostruki je to izazov i za djecu i za roditelje jer nastavni programi u zemljama EU-a još uvijek nisu prilagođeni djeci migranata, koja zbog toga mogu ostvarivati slabije rezultate. Istina, Europska komisija više je puta govorila o ovome osjetljivom pitanju vezanom uz obrazovanje djece migranata, najavljujući kako će prilagoditi postojeće europske propise. Ta su djeca često koncentrirana u školama čija je kvaliteta u opadanju, što se pokazuje primjerice i u čestim promjenama profesora. Djeca došljaka nerijetko su nepravedno svrstavana u one sa "slabijim sposobnostima", što može biti tek izazvano slabijim početnim obrazovanjem ili nedovoljno razvijenim jezičnim vještinama na drugom jeziku. Migranata ima puno više u strukovnim školama, koje obično ne vode učenike do fakultetske naobrazbe. Djeca migranata ranije napuštaju školu što se u konačnici odražava na procese integracije migrantskih zajednica budući da je obrazovanje ključni čimbenik uspješne integracije.

Prema podacima Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj/Organisation for Economic Cooperation and Development najmanje 10 posto školaraca u dobi od 15 godina u starijim zemljama članicama EU-a ili je rođeno u inozemstvu ili su im roditelji rođeni u drugoj zemlji, a ta brojka iznosi gotovo 15 posto u populaciji do četvrtoga razreda OŠ. Značajno povećanje zabilježeno je u Njemačkoj, Irskoj, Italiji i Španjolskoj gdje se broj djece migranata višestruko povećao. Unija, osim različitih financijskih instrumenata i foruma za razmjenu iskustava među zemljama članicama, ima i neka temeljna pravila, donesena početkom 21. stoljeća. Nacionalne vlade, naime, moraju osigurati obvezno i besplatno školovanje te djece, uključujući nastavu službenoga jezika zemlje domaćina, kao i promicati materinski jezik i kulturu njihove zemlje podrijetla. No, primjena tih lijepih pravila nikako da zaživi punim plućima!

Matica br. 8-9, kolovoz/rujan 2015. www.matis.hr
   
Isprintaj ovu stranicu