FILANTROPSKI SAN IZUMITELJA

Vrsni svjetski fizičar Marin Soljačić s glasovitoga bostonskog MIT-a, čiji su izumi u fotonici zadivili svijet, ostvario je svoj mladenački filantropski san utemeljivši u domovini nagradu od 5.000 dolara za darovite maturante.

Nagrada Marina Soljačića za darovitu djecu u Republici Hrvatskoj koja će se svake godine pod njegovim imenom dodjeljivati najuspješnijem srednjoškolcu koji bude imao najbolje rezultate u fizici i matematici na Državnoj maturi fantastična je gesta rođenoga Zagrepčanina koji nije zaboravio na ljubav uzvraćati ljubavlju. Ovih se dana u Hrvatskoj, točnije od 5. do 30. lipnja, održavaju ispiti iz Državne mature kojima je pristupilo oko 40.000 učenika. Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja, koji provodi ispite Državne mature, rezultate će objaviti 17. srpnja. Tako će prva nagrada Marina Soljačića u iznosu od 5.000 američkih dolara biti dodijeljena 31. srpnja 2015. Očekuje se da će najuspješnijemu maturantu nagradu osobno uručiti slavni inovator. Soljačić će svoju nagradu u domovini dodjeljivati u idućih deset godina uz tehničku potporu Njujorške akademije znanosti (The New York Academy of Sciences), kao i Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta RH kako bi taj plemeniti čin našeg fizičara bio potpuno transparentan.

Ideju o nagradi profesor Soljačić je objavio u New Yorku prigodom primitka Blavatnik Awards for Young Scientists, nove nagrade za znanstvenike do 42. godine koju je lani utemeljio američki poduzetnik i filantrop ukrajinskoga podrijetla Leonard Blavatnik s fantastičnim iznosom od 250.000 dolara. Dio dobivenog novca Soljačić je, na radost svoga mecene Blavatnika, odlučio donirati preko „Soljačićeve nagrade za darovite“ kako bi poticao učenike koji žele postati znanstvenici. Hrvatski fizičar inženjerske erudicije Marin Soljačić izbio je na vrh u konkurenciji s 322 vrhunska znanstvenika sa 164 američka sveučilišta, osvojivši Blavatnikovu nagradu uz još dva ravnopravna laureata kakvi su neurobiologinja Rachel Wilson te kemičar Adam Cohen s Harvarda.

Zagrepčanin Marin Soljačić, rođen u obitelji sveučilišnih profesora 1974., u SAD-u uspješno razvija izumiteljsku karijeru, postavši prije četiri godine i najmlađi redoviti profesor fizike u Bostonu na Massachusetts Institute of Technology (MIT). Taj korak može se smatrati Soljačićevim višestrukim uspjehom budući je MIT, koji je dosad dao sedamdesetak nobelovaca, jedno od najboljih svjetskih sveučilišta. Nakon srednjoškolskoga obrazovanja u Zagrebu, Marin Soljačić devedesetih odlazi na studije u Boston, gdje je na MIT-u 1996. diplomirao fiziku i elektrotehniku. Usavršavao se na Sveučilištu Princeton, gdje je doktorirao (2000.) da bi se zatim vratio na MIT, čijim studentima postaje docent 2005. godine. Dosad je objavio više od stotinu radova i ima šezdesetak patenata. Riječju, Marin Soljačić jedan je od najuspješnijih hrvatskih znanstvenika mlađe generacije. Dobitnik je niza uglednih priznanja, uključujući Adolph Lomb Medal, američke udruge za optiku, te TR 35, nagrade koju najstariji tehnološki časopis na svijetu Technology Review dodjeljuje mladim inovatorima. Još se među našim prirodoslovcima i ljubiteljima nove tehnologije nije stišala radost što je Soljačić osvojio i glasovitu „stipendiju za genije“ zaklade MacArthur. No, Soljačić je diljem svijeta postao slavan nakon što je 2005. godine predstavio WiTricity, koncept bežičnog prijenosa energije na sobnoj udaljenosti. Na ideju bežičnog prijenosa, kao što je poznato, prvi je došao Nikola Tesla. Stoga je u domaćoj javnosti Marin dobio nadimak novi Tesla. Ambiciozni Teslin projekt na Long Islandu propao je jer je veliki izumitelj ostao bez novca, dok je Soljačićev izum bežičnog prijenosa energije WiTricity već našao primjenu na tržištu daljinskih punjača za iPhone 5.

Jednom sam zgodom, kad je u Matici bila promovirana knjiga Janka Heraka Ugledni hrvatski znanstvenici u svijetu/Distinguished Croatian Scientists in the World u kojoj je istaknuti fizičar Hrvoje Buljan opisao Marinove prinose čovječanstvu, upitala njegova oca prof. dr. sc. Ivu Soljačića kako se osjeća kao roditelj takvoga genija. Gospodin Soljačić skromno mi je odgovorio: „Čujte, meni je bilo najvažnije da odgojim dobrog čovjeka!“.

Nije stoga neobično da je Marin, uz podizanje vlastite obitelji u tuđini i sina tinejdžera, osjetio potrebu dobro dijeliti s drugim ljudima jer su i njemu nagrade primljene tijekom života, čiji su utemeljitelji imućni donatori plemenita srca kao što su Pappalardo, MacArthur i Blavatnik - bile nadasve motivirajuće u istraživačkim pothvatima fizikalnih fenomena. „Zbog toga sam, danas kada sam i ja u financijskoj mogućnosti da to učinim, odlučio pokrenuti jednu takvu nagradu koja bi motivirala talentirane studente u Hrvatskoj i to u poljima koja su meni iznimno draga: fizici i matematici“, ističe Soljačić.

Naš fizičar hvali američki akademski sustav, za razliku od drugih u svijetu, budući da omogućuje brzi napredak mladim ljudima. Osim njega na uglednome MIT-u rade još tri mlađa znanstvenika podrijetlom iz Hrvatske i to Tanja Bosak, Silvija Gradečak i Dražen Prelec. Hrvatska akademska zajednica u dijaspori, čijem članstvu općenito dugujemo poštovanje i zahvalnost, može se poput Soljačićevih ponositi strastvenim darivanjem za opće dobro matičnim sveučilištima, ali i darovitim pojedincima u inozemnim centrima izvrsnosti kao i Hrvatskoj.

Matica br. 6, lipanj 2015. www.matis.hr
   
Isprintaj ovu stranicu