Tragom dramskog dijaloga

Hrvatska dramatičarka iz Londona Tena Štivičić primila je uglednu Nagradu Susan Smith Blackburn za 2015. Uz Miru Gavrana, našega najprevođenijeg dramatičara s prosječno petnaest premijera godišnje diljem planeta, pojavljuju se brojna nova autorska imena.

Svake godine obilježava se 27. ožujka Svjetski dan kazališta na pozornicama na raznim meridijanima. Akciju provodi već 53 ljeta Internacionalni teatarski institut, međunarodna UNESCO-va udruga, s ciljem povezivanja kazalištaraca te podsjećanja javnosti na snagu izvedbenih umjetnosti, kao i cjelokupnoga umjetničkog stvaralaštva. Na taj dan tradicionalno se upućuje poruka nekog od istaknutih svjetskih i domaćih umjetnika. Ove godine autor svjetske poruke je poljski kazališni redatelj Krzysztof Warlikowski, a one hrvatske duhoviti glumac i redatelj Matko Raguž.

Redatelj Warlikowski u svojoj poruci naglasio je značaj živog dijaloga s publikom, koji kazalište umije majstorski razotkriti. Posebno govori o europskim klasicima Franzu Kafki, Thomasu Mannu i Marcelu Proustu, koji su još prošlog stoljeća proročki opisivali sumrak naše civilizacije utopljene u beznađe. Kako od tog raspoloženja pati i naša svakidašnjica, Warlikowski toj znamenitoj trojci pridružuje suvremenoga južnoafričkog nobelovca s australskom adresom Johna Maxwella Coetzeea - koji prokazuje ljudsku krivnju u otuđenju. "Njihovo zajedničko osjećanje neizbježnog kraja svijeta, ne planeta, nego modela međuljudskih odnosa, poredaka i pobuna, danas nas neumoljivo prati. Nas koji živimo suočeni sa zločinima i sukobima, koji neprestano popaljuju nove gradove brže no što nas sveprisutni mediji o tome uspiju izvijestiti." Stoga Warlikowski sugerira da usmjerimo svoj pogled tamo gdje je zabranjeno gledati jer je kazalište ono koje proistječe iz najdublje istine".

Slično je sročio domaću poruku Matko Raguž, podsjetivši nas da je cijeli svijet pozornica. "Nikada u povijesti svijet nije bio manji. niti pozornica veća. Rekao bih i da buka nikada nije bila veća, a tišina rjeđa. Danas nam je potrebna tišina da mirno razmislimo tko smo i koja nam je svrha. Zapitajmo se što još učiniti da bi onima pokraj, oko i ispred nas bilo bolje. Mi koji smo privilegirani suočiti ljude s njima samima, potaknuti ih na razmišljanje, zabaviti ih i nasmijati, rasplakati ih i oplemeniti, mi koji u svoje i njihovo ime imamo zadaću postavljati pitanja onima koji imaju moć odluka, zapitajmo se kako ovo vrijeme učiniti podnošljivijim i svijet boljim u ovom okruženju buke novih medija i društvenih mreža koje su postale lokalno-globalna pozornica. Kazalište je jedno od posvećenih mjesta ove civilizacije, rijetko mjesto gdje nam pada duhovna mana s neba i ako imamo sreće, ponekad ćemo iz njega izaći za pokoju spoznaju bogatiji", naglasio je u poruci M. Raguž.

S tim dvjema globalnim porukama u mislima ovoga ožujka dočekali smo u Lijepoj Našoj niz radosnih vijesti o uspjesima hrvatskih dramskih pisca u svjetskim kulturnim metropolama. Zagrepčanka iz Londona Tena Štivičić primila je za svoju dramu 3 zime/3 Winters Nagradu Susan Smith Blackburn za 2015. godinu, najuglednije priznaje koje se dodjeljuje autoricama. Nagradu S. S. Blackburn utemeljili su prije 37 godina Emilie S. Kilgore i W. Blackburn, potičući žensko pismo. Među prijašnjim dobitnicama Nagrade S. S. Blackburn su, primjerice, nositeljica Nagrade Olivier Britanka Lucy Kirkwood (2014.) i dobitnica Pulitzerove nagrade Amerikanka Annie Baker (2013.). Međunarodnu nagradu koja se dodjeljuje u Houstonu, New Yorku i Londonu, Štivičićevoj je uručila mlada zvijezda Rebecca Hali na svečanosti održanoj 2. ožujka u newyorškom kazalištu Playwright Horizons. Uz R. Hall u žiriju su bili redatelj i direktor londonskog National Theatrea B.

Sheibani, glumica C. Herlihy, škotska dramatičarka R. Munro, američka redateljica L. Tommy i umjetnički direktor Victory Gardens Theatrea iz Chicaga C. Yew. Tena Štivičić, koja podjednako uspješno piše i na materinskome hrvatskom jeziku, izabrana je među 140 nominiranih autorica na engleskom. Njezina nagrađena drama 3 zime premijerno je izvedena lani u National Theatreu u režiji H. Daviesa u Londonu. Radnja drame prikazuje životni put obitelji Kos iz Zagreba, prateći tri razdoblja (1945., 1990. i 2011.), koja na osobit način povezuju tri generacije snažnih žena poput Tenine bake. Diplomiravši dramaturgiju na zagrebačkoj Akademiji kazališne umjetnosti, Štivičićeva je prije desetak godina magistrala na britanskom Goldsmiths Collegeu. Prve godine boravka u Londonu i raspad Jugoslavije devedesetih inspirirali su je za dramu Fragile! praizvedenu u Mladinskom gledališču u Ljubljani koja je ocijenjena vrhunskom predstavom u Sloveniji. Ta je drama zatim izvođena u Engleskoj, Njemačkoj, Austriji i Turskoj pa je spisateljica ovjenčana Europskom autorskom nagradom 2008. Tena skoro desetljeće živi i djeluje u Londonu gdje su je, prigodom obilježavanja 50. obljetnice stvaralaštva teatra Royal Court, uvrstili 2006. među pedeset inovativnih dramatičara koji će obilježiti sljedećih pola stoljeća izvedbenih umjetnosti po izboru BBC-a.

Uz Miru Gavrana, najprevođenijega i najizvođenijega suvremenoga hrvatskog dramatičara u svijetu, s prosječno 15 premijera godišnje na 35 jezika diljem planeta, očito se pojavljuju naša brojna nova autorska imena u domovini i u inozemstvu. Gavranu, čije je drame u svijetu do sada vidjelo oko tri milijuna gledatelja, odlično ide i ovog proljeća sudeći po dvjema premijerama u Teatru A. Sewruka u poljskome gradu Elblagu, gdje su 28. ožujka izvedene njegove predstave Sve o ženama i Sve o muškarcima u prijevodu Anne Tuszynske.

Matica br. 4, travanj 2015. www.matis.hr
   
Isprintaj ovu stranicu