SNAGA PROMJENE

Ovih nas je dana u Italiji zauvijek napustio nestor hrvatskog i svjetskog računarstva Branko Souček, čije životno djelo simbolizira iskonsku snagu promjene kakva nam je i danas prijeko potrebna.

Hrvatska najčešće šuti kada u tuđini odlaze njezini najbolji sinovi i kćeri. Razmišljam je li riječ o tihom pijetetu ili potpunoj suvremenoj bezdušnosti. Ne znam! Bjelovarčanin Branko Souček vodeći svjetski stručnjak u dizajnu računalnih sustava za laboratorijsku primjenu posljednjih desetljeća djelovao je u talijanskome Bariju, gdje nas je zauvijek napustio ove zime u 84. godini života, točnije 12. prosinca 2014. Vizionar Souček kretao se u krugu znanstvenika vještih u otkrivanju zakonitosti biološkog komuniciranja, koje okuplja planetarno poznati časopis Science. Souček je prvi u Lijepoj Našoj stvorio digitalno računalo u laboratoriju Instituta Ruđer Bošković, približivši Zagreb na početku revolucije informacijsko komunikacijskih tehnologija globalnim središtima digitalne epohe. Svjetsku kibernetiku inovirao je, baveći se primjenom elektroničkih računala, neuronskom mrežom i računalnim istraživanjem neurofizioloških sustava. Konstruira prva milijunkanalna asocijativna računala od 1958. godine, bilježe živući geniji njihove primjene u nanoznanosti. Kroz on-line veze glave i računala razvio je "prozore mozga", "unutrašnji jezik u mozgu BILO" i "jezik u živoj stanici CILO". Pola stoljeća djelovao je kao stručnjak Međunarodne agencije za atomsku energiju i Organizacije za industrijski razvoj pri UN-u. Bio je suradnik IBM-a i Siemensa. Četiri desetljeća surađivao je i s našom Akademijom. Laka mu bila vječna zemlja u Bariju, nadomak zavičajnoga Bjelovara gdje se rodio u obitelji zemljoradnika 25. travnja 1930.

Na vrhuncu akademske karijere, prisjetimo se, sredinom šezdesetih Souček odlazi u najrazvijeniju zemlju svijeta. U SAD-u je bio plodan istraživač u laboratoriju Brookhaven u Uptonu da bi ondje sedamdesetih postao i redoviti profesor na State University of New York. Osamdesetih, pak, ostvaruje zapažene rezultate na University of Arizona u Tucsonu. No, nakon četvrt stoljeća Amerike vraća se Mediteranu (1988.), gdje nastavlja znanstveno djelovanje na Sveučilištu u Bariju. Součekovi izumi privukli su pažnju planetarne znanstvene javnosti od konferencije u Washingtonu 1965. na kojoj su sudjelovali, uz američke prvoligaše, znanstvenici iz Europe, Kine, Rusije i Japana.

Veze s domovinom i s matičnim sveučilištem Souček je njegovao brižno. Utemeljio je prvi sveučilišni kolegij o digitalnim računalima na Zagrebačkom sveučilištu 1960., gdje na Elektrotehničkom fakultetu od 1970. uvodi i novi smjer računalnih znanosti na dodiplomskoj i na postdiplomskoj razini.

Uz to, autor je i urednik serije knjiga o računalima nove generacije u izdanju ugledne izdavačke kuće Wiley iz New Yorka. Autorska ostavština Branka Součeka sadrži: Miniračunala (Minicomputers, 1972.), Mikroprocesori i mikroračunala (Microprocessors and Microcomputers, 1976.), Neuralna i masivno paralelna računala (Neural and Massively Parallel Computers, 1988.), Neuralna i istovremena računala u realnom vremenu (Neural and Concurrent Real Time Computers, 1989.), Dinamičko, genetsko i kaotično programiranje (Dynamic, Genetic and Chaotic Programming, 1992.), Mreže kvantne pameti (Quantum Mind Networks, 1997.). Součekova urednička ostavština u Wiley Publishing Company rezultirala je s 14 knjiga, koje su s engleskog prevođene na velike svjetske jezike, dosegnuvši vrtoglavu nakladu od 100.000 primjeraka. Zanimljivo, prvu ozbiljnu američku, ali i svjetsku, knjigu o mikroprocesorima i mikroračunalima Souček je objavio istodobno kada je Steve Jobs pokrenuo Apple.

Za svoje znanstvene prinose primio je mnogobrojna priznanja među kojima izdvajamo dvostruku Nagradu za znanstveni rad Nikola Tesla i Državnu nagradu za znanost za životno djelo (2012.). Očito je da univerzalni um Branka Součeka simbolizira iskonsku snagu promjene kakva nam je i danas prijeko potrebna.

Hrvatska se bori da ne potone jer njezine elite guta snažni desetljetni val tranzicije, koji odnosi mlade i obrazovane ljude u inozemstvo čija bi stvaralačka snaga mogla donijeti promjene. Ne možemo promijeniti prilike, godišnja doba ni vjetar, kako je govorio američki poslovni psiholog Emanuel James Rohn, no možemo promijeniti sebe, preuzevši osobnu odgovornost za vlastiti probitak i svoju zemlju. Upravo to želi ostvariti projekt SEETehnology promoviran u Zagrebu 16. siječnja 2015. Riječ je o međunarodnom projekt koji je Europska unija pokrenula radi povezivanja svijeta rada i znanosti.

Cilj toga velikog projekta jest povezati hrvatske znanstvenike i njihova postignuća s multinacionalnim kompanijama, a očekuje se da bi mogao zaustaviti sve veći odljev mozgova iz Hrvatske. Uz projekt SEETehnology u RH će zaživjeti informatička platforma koja će povezivati poduzetnike i znanstvenike te im omogućiti razmjenu prakse i potaknuti potražnju inozemnih tvrtki za hrvatskim dostignućima. SEETehnology omogućit će da se hrvatski znanstvenici angažiraju u najvećim europskim korporacijama, a da nužno ne napuštaju mjesto u kojemu žive. Naši ljudi će uz pomoć ovog projekta svoje inovacije jednostavno moći predstaviti najznačajnijim svjetskim kompanijama poput Pfizera, Nokie, Applea, Nestlea, Shella i sličnih, dok će s druge strane hrvatska poduzeća dobiti mogućnost pronalaska novih kreativnih rješenja za razvoj svoga poslovanja. Projekt za jugoistočnu Europu financira EU s 85 posto sredstava, a 15 posto investira Sveučilište u Zagrebu, kojemu se Souček uvijek rado vraćao.


Matica br. 1-2, sječanj-veljača 2015. www.matis.hr
   
Isprintaj ovu stranicu