KRUG ŽIVOTA

Životni krug skladatelja svjetskog glasa Milka Kelemena, u svome se savršenstvu još oblikuje nakon plodne karijere u Njemačkoj, ovjenčane prestižnim međunarodnim nagradama kojima se ovih dana pridružuju i razna domovinska priznanja poput počasnog doktorata matičnoga mu Sveučilišta u Zagrebu.

Počasni doktorat Sveučilišta u Zagrebu za izniman doprinos napretku hrvatske glazbene umjetnosti, međunarodnoj afirmaciji Republike Hrvatske te ugledu zagrebačkog Sveučilišta skladatelju, dirigentu, pedagogu i profesoru Milku Kelemenu dodijelio je rektor Aleksa Bjeliš u auli Rektorata Sveučilišta u Zagrebu 26. rujna 2014. Uz to, ovogodišnjim međunarodnim glazbenim festivalom Danima Milka Kelemena, koji se tradicionalno održavaju u Podravskoj Slatini od 9. do 11. listopada, obilježavaju se tri laureatove obljetnice i to 90. rođendan, 20. jubilej njegova festivala te 30. godina rada Zavičajnog muzeja Slatina u kojemu će od ove jeseni biti pohranjena i javnosti dostupna maestrova donacija rodnome gradu - Zbirka Milka Kelemena. Životni krug slavnog avangardnog skladatelja Kelemena bjelodano se u svome savršenstvu još oblikuje!

Počasni doktorat maestru Kelemenu dodijeljen je na temelju izvješća Stručnog povjerenstva za dodjelu počasnoga doktorata, što ga je prihvatio Senat zagrebačkoga sveučilišta 16. rujna. Govoreći o profesoru Kelemenu, rektor Bjeliš je istaknuo kako je novi počasni doktor Sveučilišta jedno od najvećih imena suvremene glazbe, koji je u svojoj karijeri pridonio razvoju Sveučilišta te općem, kulturnom i umjetničkom razvoju svoje hrvatske domovine. Kelemen je već više od šezdeset godina pokretač i jedan od ključnih inovatora avangardne glazbe u svjetskim razmjerima. Promotor akademik Nikša Gligo ocijenio je kako je za Kelemena glazba pustolovina, te da se on njoj predaje rabeći sva sredstva nove glazbe. Naglasio je kako je Kelemenova Apocalyptica svojim preobrazbama neka vrsta sinteze te dodao da je ona znakovito djelo, koje održava znatiželju svoga tvorca te otkriva niz obilježja, koja se kao crvena nit provlače kroz cijeli njegov opus.

Dirigent, skladatelj, glazbeni teoretičar i pedagog Milko Kelemen rođen je u Podravskoj Slatini 1924. Bio je profesor na Konzervatoriju Robert Schuman u Duisseldorfu od 1969., a od 1973. do umirovljenja 1990. predavao je skladanje na Visokoj glazbenoj školi u Stuttgartu, gdje i danas živi. Gostovao je kao predavač na brojnim sveučilištima i glazbenim školama u SAD-u, Kanadi, zemljama Latinske Amerike, Australije te Azije. Osnivač je Muzičkoga biennala Zagreb, koji se održava od 1961. godine. Autor je brojnih tekstova o suvremenoj glazbi te nekoliko knjiga, od kojih su neke objavljene i na hrvatskom jeziku poput monografija Labirint zvuka, Svjetovi zvuka i Poruka pateru Kolbu.

U prigodnom obraćanju na dodjeli Kelemen je istaknuo: "Zahvaljujem posebno mojim kolegama s Muzičke akademije, jer je ona poput svoda pod kojim mogu okupiti svoje uspomene... S jasnoćom vibriraju rezonance mog djetinjstva i rane mladosti, prepoznaju se tragovi inicijalnog romantičnog elana i vjere u preobražavajuću moć umjetnosti, vrline usađene u mome obiteljskom glazbenom krugu, koji je pravo ishodište moga stvaralaštva. Da taj život u Slatini nije samo poetska metafora djetinjstva u provinciji, s idiličnim ali i dramatičnim životnim iskušenjima i iskustvima u mojim knjigama i sjećanjima, govori jedan snažan odgovor. Radi se o pozivu iz tog kraja, koji sam prihvatio, da se moja djela, suvremena umjetnost i glazba, pa i avangardna, upišu u taj duhovni pejzaž i obogate Slatinčane širim horizontima. Dani Milka Kelemena, festival koji se dva desetljeća gradi oko mojih djela, na inicijativu Jadranke Srdoč, doživljavam s prosvjetiteljskim oduševljenjem i zahvalnošću kao spiralnu nadogradnju ostvarenja i mojih nadanja. Stoga mi se i mjesto moje zbirke u slatinskome Muzeju čini ne samo kao jedan vid konkretizacije te metafore nego i zaprepašćujuće realan odgovor na naslov jednog članka koji sam 1967. objavio u njemačkom časopisu Melos (analizirajući svoje shvaćanje tadašnjega glazbenog teatra) Ispražnjena soba - uspomene iz djetinjstva. Moj je otac imao prvi radioaparat u Slatini 1931. Jednom me je majka probudila navečer i rekla da moram doći slušati radio jer je na programu Beethovenova Sedma simfonija. Doživio sam nešto za što nisam znao da postoji. Bila je to jedna nova dimenzija života, veoma privlačna, u isti čas bolna i očaravajuća. S mamom sam već kao malo dijete slušao Brucknera, a kako je bila dobra violinistica (i izvrsna slikarica), i svi su u obitelji svirali, u našoj kući redovito se svirala komorna glazba. Primamljeni zvucima Schubertova Trija naišla su za vrijeme Drugog sv. rata dva njemačka vojnika, profesionalni glazbenici, i pitali smiju li s nama svirati. Bili smo sretni da se naš komorni sastav povećao i često smo ih pozivali. Odmah na kraju rata moj je otac uhićen kao njemački špijun i prošao je strašan logor na Papuku. S time u moj svijet neizbrisivo ulaze odjeci ratnih užasa i sjene straha diktature koje ću kao svoje iskustvo ugraditi u operu Opsadno stanje prema drami Alberta Camusa. No, zahvaljujući strastvenoj mladenačkoj fantaziji, ali i upornosti, došao sam 1945. na Muzičku akademiju u Zagreb. Glazba i studij određivali su granice moga svijeta u kojem sam intenzivno živio... ", zaključio je Kelemen. Uz čestitke maestri, zaputimo se razgledati njegovu zbirku u Slatini.
   
Matica br. 10, listopad 2014. www.matis.hr
   
Isprintaj ovu stranicu