NA ODLAZAK MLADIH

PN Dok se razvijene zemlje EU-a sa sjevera protive nastojanju običnih nezaposlenih radnika s nerazvijenoga juga da u nekoj od njih nađu radno mjesto, rado primaju mlade visokoobrazovane iz siromašnih južnih zemalja među kojima je svaki treći hrvatski građanin s diplomom.

Migracijske politike EU-a potiču mnogobrojnim projektima useljavanje visokoškolovanih mladih u razvijene zemlje članice, omogućujući im boravak i brzo zapošljavanje te napredak u karijeri. Oglasi primamljiva sadržaja za zapošljavanje objavljuju se na Internetu svakog dana! Odlaze informatičari, matematičari, arhitekti, liječnici, farmaceuti... Službenih statističkih podataka o iseljavanju iz RH nema kao ni u razdoblju hrvatskog proljeća kada su zemlju napuštali pretežno obrazovaniji. Procjene stručnjaka su uznemirujuće i nema osobe koja u krugu vlastitih poznanika nema obitelj koja samo preko Skypa komunicira sa svojim sinovima i kćerima koji su netom izišli iz fakultetskih predavaonica. Zbog šestogodišnje gospodarske krize u Lijepoj Našoj, ali i društvenog okružja koje mladima ubija nadu – stvara se u domovini dojam dubokog sumraka. Odlazak mladih i obrazovanih u inozemstvo višestruko slabi naše razvojne resurse. Nadam se da nam nije kasno priznati kako u RH mladi baš i nemaju prigode steći vještine potrebne za participaciju u demokratskim procesima i institucijama kojima bi mogli stvoriti poštenije kriterije zapošljivosti. Odrastaju u obiteljima gdje i sami roditelji imaju deficite u razumijevanju demokratskih vrijednosti, obrazuju se u autoritarno organiziranim ustanovama koje im ne nude građansko obrazovanje, svakog dana su bombardirani vijestima o korupcijskim skandalima i zloporabama vlasti političke elite, svjedoci su nevjerodostojnosti političkih aktera – nespremnih na pokretanje gospodarskog rasta i građenje demokratičnijeg društva.

U takvom nepoticajnom okruženju samo rijetki uspijevaju izgraditi potrebne kompetencije. Prema podacima iz istraživanja „Mladi u vremenu krize“, koje je provela prof. dr. sc. Vlasta Ilišin sa zagrebačkoga Instituta za društvena istraživanja 2013. godine, pokazuje se kako je tek 11% mladih učlanjeno u neku političku stranku, dok ih istodobno samo 5% vjeruje tim istim strankama. Taj raskorak upućuje na zaključak o instrumentalnom ponašanju više od polovine onih mladih koji su pokazali spremnost za početnu razinu institucionalnog angažmana. Drugim riječima, dio mladih doživljava političke stranke kao klijentelističke organizacije koje bi primarno trebale poslužiti ostvarivanju njihovih osobnih - poglavito egzistencijalnih interesa, što zasigurno ne može biti preporuka za njihovo napredovanje u društvenoj sferi. No, uvijek postoje mladi i u političkim strankama i organizacijama civilnog društva koji su spremni za djelovanje u hrvatskom društvu, čija se demokratska tradicija kao što je poznato razvija tek dva desetljeća. Zato je važno da postoje mehanizmi koji će olakšati afirmaciju mladih stručnjaka.

Hrvatska je na neslavnome trećemu mjestu po nezaposlenosti mladih u EU, a ispred nje su samo Španjolska i Grčka. U Uniji je u ožujku bez posla bilo gotovo pet milijuna mladih. Utješno zvuče jedino migracijska istraživanja u svijetu koja potvrđuju da su među visokoobrazovanima privremeni oblici mobilnosti najzastupljeniji vid pokretljivosti – što bi omogućilo našim elitama da u međuvremenu osmisle razvojnu strategiju za otvaranje tržišta rada sposobnim i obrazovanim povratnicima iz dijaspore. Poljsku su, primjerice, obnovili njezini obrazovani povratnici sa Zapada, iskoristivši obilatu pomoć europskih fondova. Za razliku od Poljske u RH se u javnim medijima čak i ne prati razvitak karijera naših mladih stručnjaka, koji sudjeluju u kreiranju planetarnih poduzetničkih mreža koje pridonose gospodarskom rastu zemalja kako na europskome kontinentu, tako i na ostalima.

Afirmirana mlada profesorica međunarodnog poduzetništva, rođena Zagrepčanka dr. sc. Hana Milanov, s uglednoga Tehničkog sveučilišta u Münchenu te gostujuća profesorica IE Business School iz Madrida, smatra korisnim upoznavanje drugih kultura, načina razmišljanja i rada te zagovara cirkulaciju obrazovanih – koji će Hrvatskoj donijeti željeni prosperitet. Doktorica Milanov i sama je iskusila prednosti mobilnosti jer je kao znanstvena novakinja s Ekonomskoga instituta u Zagrebu bila u prilici otići na Kelley School of Business gdje se usavršavala na Indiana Universityju. Njezina doktorska disertacija iz Strategije i poduzetništva našla se među finalistima svjetske Heizer nagrade za najbolji rad. Objavljuje u časopisima poput Academy of Management Perspectives i sl. Hanini doktorandi za koje osmišljava program stižu iz više od 80 zemalja, a prije nekoliko godina taj je program Financial Times uvrstio na listu najboljih MBA programa, svrstavši ga na šesto mjesto u svijetu, a treće u Europi. U programu u kojem doktorica Milanov najviše predaje studenti već imaju tri do pet godina radnog iskustva, učeći iz uspješnih ali i neuspješnih poslovnih slučajeva. Uz strukturne promjene koje se događaju u RH, naša Hana misli da je potrebno brže uočavati europske prilike koje donosi slobodno kretanje ljudi, robe i faktora proizvodnje – u čemu je spremna i osobno pomoći, sudeći prema njezinim dobro posjećenim gostujućim predavanjima na zagrebačkim poslovnim školama i fakultetima.

Matica br. 5, svibanj 2014. www.matis.hr
   
Isprintaj ovu stranicu