ZAVIČAJ BAJKI

Sjaj zvijezde Ivane Brlić Mažuranić prepoznali su i hrvatski iseljenici od Čilea do europskih zemalja još za njezina života koji su svojoj djeci, čije je odrastanje vezano uz drukčija govorna područja, preveli njezine priče i bajke na male i velike jezike svijeta.

Ogulin, rodno mjesto najpoznatije hrvatske književnice za djecu Ivane Brlić Mažuranić (1874. - 1938.), ove jeseni otvara suvremeni Centar za posjetitelje Ivaninu kuću bajki u čiju je gradnju i opremanje utrošeno 1,3 milijuna eura, uz potporu bespovratnim sredstvima iz europskih fondova i to iz 3. komponente IPA programa koji razvija regionalnu konkurentnost. Unutarnji sadržaji kuće maštovito su usklađeni s modernim informacijsko-komunikacijskim tehnologijama. Nositelj projekta je, uz grad Ogulin i Ministarstvo kulture RH, lokalna Turistička zajednica čijim je djelatnicima pošlo za rukom osmisliti magičnu infrastrukturu utemeljenu na nematerijalnoj kulturnoj baštini, bajci. Uz Ivanino djelo tematizira se ogulinski krajolik koji je inspirirao slavnu književnicu šezdeset kilometarskom rutom bajki, čiji će brend u budućnosti bolje pozicionirati gorsku Hrvatsku na turističkoj karti svijeta. Dizajnerica Srđana Modrinić već je nagrađena Red Dotom za vizualni identitet projekta Ogulin, zavičaj bajke, čije su sastavnice ruta i Ogulinski festival bajke.

Osim bajki i priča I. B. Mažuranić, u njezinoj će rekonstruiranoj kući posjetiteljima biti dostupna, uz spomenuti festival i razgledanje prirodnih ljepota, golema digitalna interaktivna knjižnica koja obuhvaća 75 svjetskih bajkopisaca, čija će antologijska djela posjetitelji slušati i čitati na hrvatskome jeziku i nizu velikih svjetskih jezika. Digitalizacija Ivaninih planetarnih suvremenika i prijatelja po peru finalizira se prigodom obilježavanja stote obljetnice tiskanja njezinih Čudnovatih zgoda šegrta Hlapića, koje se smatra najčitanijim hrvatskim romanom svih vremena.

Sjaj Ivanine zvijezde prepoznali su, uz prevoditelje iz stranih sredina, i hrvatski iseljenici te njihovi prijatelji još za autoričina života od Južnoga do Sjevernoga pola, od Čilea do europskih zemalja, osobito oni koji su vlastitoj djeci - čije je odrastanje vezano uz španjolsko, englesko ili njemačko govorno područje, preveli njezine priče na male i velike svjetske jezike. Toj prvoj hrvatskoj akademkinji, iz obiteljske loze bana Mažuranića koju su britanski kritičari prije devet desetljeća prozvali hrvatskim Andersenom, revnosni urednici u domovini sve do šezdesetih godina 20. stoljeća cenzurirali su taj čarobni roman jer se, primjerice, njegov glavni junak Hlapić „krsti prije odlaska na počinak“, što je bilo nedopustivo čitateljima u ateističnome jugoslavenskom raju. Autorici dva puta nominiranoj za Nobelovu nagradu cenzurirana su izdanja zagrebačke Seljačke sloge (1952., 1954., 1957.), da bi tek od 1961. Čudnovate zgode šegrta Hlapića u izdanju Mladosti bile tiskane bez cenzure – svjedoči izložba Hlapićevih 100 u 100, koju je ovih dana priredila grupa bibliofila iz Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Priča o malome šegrtu Hlapiću doživjela je više od 130 domaćih i inozemnih izdanja, postavši najobjavljivaniji i najprevođeniji hrvatski roman svih vremena.

Šegrt Hlapić progovorio je i na gradišćanskohrvatskome jeziku prije 53 godine zahvaljujući gradišćanskohrvatskome prosvjetitelju Ignacu Horvatu, čije je drugo izdanje objavljeno u Hrvatskome štamparskom društvu u osvit 21. stoljeća uz bogate ilustracije Monike Trimmel-Roženić u Željeznome. Za Švicarce je to djelo u Churu preveo dr. Alfons Maissen (1905. - 2003.) na retoromanski i na njemački, vođen ljubavlju svoje kćeri Anne Pie Maissen, aktualne ravnateljice Gradskog arhiva u Zürichu, koja se rado prisjeća školskih praznika kod bake u Zagrebu gdje joj je majka Lelja pripovijedala o Ivaninu čestitom dječačiću Hlapiću. Slično je postupio u Čileu naš ugledni pjesnik Andres Rajevic Bezmalinovic (Antofagasta, 25. veljače 1929.), koji je zajedno s Jorgeom R. Vlahovicem, uz mnogobrojne klasike slavenskih književnosti, preveo i objavio osamdesetih u Santiagu de Chileu roman o Hlapiću, kao i Ivanine nenadmašne Priče iz davnine inspirirane slavenskom mitologijom i hrvatskim narodnim legendama. Domovinske cenzore iseljeništvo je ignoriralo i objavljivalo u svijetu integralno Ivanino djelo. No, nije moglo spriječiti tragične progone dječjih pisaca koji su bili inspirirani Ivaninim opusom poput učitelja Josipa Cvrtile (Jastrebarsko, 8. 3. 1896. - Buenos Aires, 27. 10. 1966.) koji je bio prisiljen emigrirati 1945. bez svojih šestero djece i supruge jer je jugoslavenski režim njegovo pisanje s kršćanskim duhom smatrao zločinom. Mučno mi je prisjećati se i ranijih paradoksalnih nezgoda poput one koju je doživjela djevojčica Lea Deutsch, koja je u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu tumačila glavnu žensku ulogu u prvoj dramatizaciji Šegrta Hlapića T. Strozzija i režiji A. Verlija, za koje je sama Ivana zapisala: „Ja sam Hlapićeve doživljaje napisala, a Braco Reiss i Lea Deutsch udahnuli su im život.“

Srećom, ta su vremena iz drugog tisućljeća davno prošla i naše će buduće vrijeme osvijetliti na velikom platnu prvi dugometražni igrani film Šegrt Hlapić snimljen ove godine prema istoimenome Ivaninu romanu - scenarista i redatelja Silvija Petranovića, dok u Hlapićevim zgodama uživa čitateljstvo na četrdesetak jezika diljem svijeta. Za pravi užitak u zavičaju bajki Ivane Brlić-Mažuranić iz virtualne zbilje preostaje vam stvarno pustolovno putovanje ogulinskim krajem!
     

Matica br. 8-9, kolovoz - rujan 2013.

www.matis.hr

     
  Isprintaj ovu stranicu