LOKALNO I UNIVEZALNO U CRKVENIM MEDIJIMA

Život hrvatskih vjernika u svijetu u proteklih pet desetljeća autentično je opisivan u Glasu Koncila s čijih stranica i danas možemo pratiti, prigodom proslave zlatnoga jubileja toga čitanoga katoličkog tjednika, prinose naših raseljenih ljudi dobrobiti čovječanstva.

Sve hrvatske katoličke misije, zajednice i župe u svijetu u suvremeno doba imaju na Internetu vlastita višejezična glasila od običnih e-župnih listića u pdf formatu do mnoštva kvalitetnih priloga na novim medijima, besplatno dostupnih na You Tubu. Živopisan primjer je elektronički Parish Bulletin/Župni vjesnik koji objavljuje stogodišnja HKŽ sv. Jeronima iz Chicaga, čiji su kreatori svećenici Ivica Majstorović i Stipe Renić. Iz ove perspektive, kad informacije pristižu iz najudaljenijih krajeva svijeta u virtualnoj zbilji u realnom vremenu, zvuči trivijalno raspravljati o značaju zlatnoga jubileja tiskanoga tjednika za život iseljenika od Aljaske do Ognjene zemlje pa sve do Australije i Novoga Zelanda. Međutim, za bolje poznavatelje hrvatskih medijskih (ne)prilika, paradoksi su normalna stvar. I danas kao i nekoć da biste bili informirani o dijaspori morate istodobno pratiti ateistične (čitaj - državne) i vjerske (čitaj - crkvene) medije. Ovi drugi demokratičnije prate nerijetko ateistični svijet novijega obrazovanog iseljeništva koje je odnio snažan migracijski val u posljednja dva desetljeća iz RH i BiH, dok ateistički mediji ustrajno zaziru od životnih priča vjernika.

U postkomunističkom društvu u RH vjerski mediji ponegdje se još doživljavaju kao nešto nazadno, unatoč činjenici da objektivnije prate razvitak hrvatske građanske demokracije. Urednički tim Glasa Koncila i novinari, poput mons. Ivana Miklenića, briljantnim su se kritičkim analizama društvenih fenomena uvrstili među prva pera recentne publicistike. Tjednik GK, primjerice, jedini u RH sustavno piše o nerješavanju statusa Hrvata u Sloveniji, kojih ima 54.000, i nepriznavanju njihovih ljudskih prava kao što je obrazovanje na materinskome jeziku unatoč činjenici da to pravo paralelno uživaju deset puta malobrojnije manjinske skupine poput mađarske, koja u Sloveniji ima 6.243 osobe, ili pak talijanske, čija zajednica ondje ima točno 2.258 pripadnika.

Zanimljivo, 22 godine od uspostave demokratske RH u sličnoj smo točki medijskoga dijaloga s konfesionalnim zajednicama kao i 1968. kada je ondašnji predsjednik Matice iseljenika i komunist Većeslav Holjevac objavio prvu znanstvenu monografiju Hrvati izvan domovine u kojoj su vjernici tek spomenuti, a urednik Glasa Koncila Vlado Pavlinić te iste godine sa svojim timom dopisnika vjero(m)dostojno je progovorio o (ne)snalaženju hrvatskih radnika u tuđini u rubrici pod naslovom Hrvati u inozemstvu. Bio je to prozor u svijet oko 700.000 razdvojenih obitelji, koji su na gradilištima diljem Europe čeznuli za bližnjima, slobodom i kruhom. Nadničareći, ti su naši gastarbajteri slali novac bližnjima za hranu i školovanje djece te za izgradnju zavičajne infrastrukture, od mjesnih crkvi i domova zdravlja do lokalnih vodovoda. Za te radnike na tzv. privremenome radu GK je bio jedina pouzdana veza sa zavičajem, a zahvaljujući napisima iz te rubrike hrvatska javnost dobivala je, ipak, informacije o životu naših ljudi u tuđini.

Od 70-ih naovamo slijede tri desetljeća koja pamtimo po medijskom djelovanju ravnatelja dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu mons. Vladimira Stankovića, čiji su rezultati vidljivi na stranicama GK u mnogobrojnim putopisima. Prateći na pastoralnim pohodima HKM-a u svijetu kardinala Franju Kuharića i ostale biskupe, mons. Stanković bio je pronicljiv izvjestitelj GK, vješto animirajući i misionare na spisateljsku karijeru. Tada GK izvješćuje da u Zapadnoj Europi djeluje 105 hrvatskih katoličkih svećenika, u Australiji i Novom Zelandu njih 18, u Južnoj Americi 44, a na sjevernoameričkom kontinentu više od stotinu. Budući da je broj misija rastao nakon II. vatikanskog sabora, rastao je i broj priloga u rubrici Naši ljudi izvan domovine, kojoj je vrhunac kada izlazi kao duplerica, pretvorivši taj tjednik u snažan forum povezivanja svih vjernika gdje god oni živjeli u demokratskim sredinama ondašnje hladnoratovske planete. Stankovićev medijski žar, nakon devedesetih, vratio se u list početkom 2004. g. kad kreće rubrika GK pod nazivom Iz života hrvatskih vjernika izvan Hrvatske. U novoj rubrici prati se u prilozima novinara laika Vlade Čuture i Tomislava Vukovića složena fenomenologija identitetskih značajki hrvatskih iseljenika i njihovih potomaka, progovarajući o izazovima s kojima se susreću suvremeni migranti, spominjući pri tome i globalne prijetnje poput akulturacije. Očekivano je stoga da se među 11 nagrađenih  prigodom proslave zlatnoga jubileja GK u Zagrebu 2. listopada našao i istaknuti dvojac koji obrađuje naše izvandomovinstvo - Čutura i Vuković.

Priznanja su, također, dobili iz ruku kardinala Josipa Bozanića V. Pavlinić, Ž. Kustić, Ruža Sabolić, mons. M. Gabrić, mons. N. Pintarić, V. Žic, Ž. Filetin i mons. I. Miklenić te Karmel Brezovica. U ime dobitnika riječi zahvale uputio je bivši glavni urednik GK Živko Kustić koji je, prisjećajući se početaka, istaknuo kako su nastojali da GK budu novine za svakog čovjeka. „Mi smo to vrijeme znali upotrijebiti da narodu kažemo što se u Katoličkoj crkvi i svijetu događa. Nismo se bavili ni teorijama, ni velikom mudrošću, nego smo izvješćivali što se događa. A onda se stvarno događala Crkva, narod Božji“, rekao je Kustić. Glas Koncila od pokretanja lista do danas, uz posjećen web portal, pojavljuje se i kao izdavačka kuća koja je objelodanila više od 600 knjiga domaćih i stranih autora.

     

Matica br. 10, listopad 2013.

www.matis.hr

     
  Isprintaj ovu stranicu