Obrazovna Inicijativa

Obrazovna inicijativa Hrvatskoga svjetskog kongresa Austrije i Hrvatskog centra iz Beča, kojoj su se pridružile sve tamošnje hrvatske organizacije, pokazuje se iznimno zanimljivom u svjetlu očuvanja i razvitka hrvatskoga jezika u Europskoj uniji.

Hrvatskoj ministrici vanjskih i europskih poslova prof. dr. sc. Vesni Pusić, prigodom njezina nedavnoga službenog posjeta Austriji, uručen je prvi nacrt za projekt Hrvatskoga dvojezičnoga školskog sustava za Beč, koji predlažu gradišćanski Hrvati, suglasivši se prethodno s našim mlađim migrantskim skupinama diljem te srednjeeuropske zemlje. Naime, inicijativu za samostalno učenje hrvatskoga jezika početkom godine pokrenuo je Hrvatski svjetski kongres Austrije, navodeći kako u toj prijateljskoj zemlji trenutačno raste broj govornika našega jezika i da se prema njihovim anketama 131.307 osoba izjasnilo da im je materinski jezik hrvatski. Hrvatska zajednica u Austriji brojčano je ojačala posljednjih dvadesetak godina, kada su se autohtonoj hrvatskoj manjini tj. gradišćanskim Hrvatima pridružile nove skupine pripadnika suvremenih migracija, potaknutih ratnom kataklizmom te tranzicijskim rasulom postsocijalističkih ekonomija na jugoistoku Europe, osobito u RH te BiH. Veleposlanstvo RH u Austriji na čelu s Gordanom Bakotom pozorno prati obje inicijative, organiziravši proljetos stručni skup na temu Hrvatski je naš izbor - nastava materinskog jezika kao sastavnog dijela austrijskoga obrazovnog sustava. Tako su stručnjaci za jezik, predstavnici hrvatskih i austrijskih ministarstava zajedno s rukovodstvima naših udruga u Austriji kompetentno raspravljali o potrebi uvođenja alternativnog modela učenja hrvatskog jezika u austrijskim školama. Do sada su hrvatska djeca pri austrijskim školama, uz starosjedilački gradišćanskohrvatski, mogla tek pohađati tripartitnu nastavu zajedničkoga bosanskog-hrvatskog-srpskog jezika tzv. Bosnisch-Kroatisch-Serbisch (bks). Ta je varijanta bks neprihvatljiva za dio roditelja koji žele nastavu na hrvatskom kao posebnom jeziku. Unatoč toj činjenici u sustavu nepostojećega bks jezika okupljeno je 11.000 polaznika, u Beču primjerice 7.000 učenika. Prema istraživanjima HSK nastava bks jezika održava se u 145 od ukupno 600 škola u Beču.

Nastava hrvatskog jezika u ovlasti je austrijskih obrazovnih vlasti iako Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta RH na temelju ugovora o djelu financira rad triju učitelja: jedan učitelj pri katoličkoj misiji u Linzu održava nastavu za oko 100 učenika, a dvije učiteljice u Hrvatskoj dječjoj školi u Beču održavaju nastavu za oko 140 učenika na četiri nastavna mjesta. Kao što je očito u RA se prakticira integrirani tip nastave pa je uz to za potrebe obrazovanja pripadnika hrvatske nacio­nalne manjine u Gradišću, na temelju Programa suradnje u području kulture i obra­zovanja između RH i RA za razdoblje od 2010. do 2012. godine MZOS uputio još dva asistenta za nastavu hrvatskoga jezika u dvojezične škole u Željeznom i Borti.

Austrijske obrazovne vlasti jamče da će u slučaju pojačanog zanimanja homogena nastava hrvatskoga jezika i kulture biti provedena. Stoga se ne bi smjelo posustati u ovim hvalevrijednim inicijativama, smatra predsjednik bečkoga HC-a Tibor Jugović. Uz Gabrielu Novak-Karali glavnu tajnicu HC-a, Petra Tyrana - urednika Hrvatskih novina te Karin Vukman-Artner - novoimenovanu nadzornicu za dvojezično školstvo u Gradišću i niz dru­gih uglednih intelektualaca sve je glasnije zalaganje za učenje standardnoga hrvatskog jezika među gradišćanskim Hrvatima, što bi brojčano osnažilo našu jezičnu zajednicu u RA. Veseli činjenica kako je cjelokupna hrvatska zajednica u Austriji višejezična i duboko svjesna da je afirmacija jezika i kulture jedna od njezinih najvažnijih zadaća, ne samo radi očuvanja jezične raznolikosti. Kvalitetno poučavanje jezika postaje sve značajnije, osobito danas kada matična zemlja pristupa vodećoj planetarnoj višejezičnoj zajednici kakva je Europska unija. Hrvatski jezik postat će nakon ulaska RH u punopravno članstvo EU-a njezin 24. službeni jezik.

EU je politička je i ekonomska zajednica sastavljena od 27 zemalja članica. Od osnutka 1957. (tada kao Europska gospodarska zajednica) EU primjenjuje politiku ravnopravnosti prema svim službenim jezicima zemalja članica. Odredba br. 1 iz 1958. glasi: "Građani zemalja članica imaju pravo komunicirati s institucijama EU-a na svom jeziku." (European Commission, 2004.). Poznato je kako u sklopu EU-a mnogi jezici imaju više od jedne norme, tj. odlikuju se pluricentričnošću. Primjerice, njemački u EU ima dvije norme: književni njemački jezik koji se govori u Saveznoj Republici Njemačkoj i književni njemački jezik koji se govori u Republici Austriji. Slično je s francuskim u Francuskoj i Belgiji. U slučaju austrijskoga njemačkoga zabilježeno je da je 1995. prigodom pridruživanja Austrije u EU austrijska vlada bila ustrajna u tom da barem 23 posebna austrijska naziva (uglavnom kulinarski nazivi za jelo i piće) uđu kao ravnopravne inačice s nazivima iz SR Njemačke (de Cillia, 1998.). Takav pojam pluricentričnosti u odnosu prema južnoslavenskim jezicima neprihvatljiv je i problematiziralo ga je niz autora među kojima izdvajamo Dalibora Brozovića(1991.).

Stoljećima, odnosno tisućljećima Slovenci u Koruškoj nazivaju svoj jezik slovenskim; isto kao i Slovenci u Beču i u samoj Sloveniji. Zašto, pak, Hrvati starosjedioci kao autohtona narodna manjina u Gradišću ne bi svoj jezik nazvali hrvatskim, isto onako kao što i oni gradišćanski i novodoseljeni Hrvati u Beču ili bilo gdje drugdje diljem Austrije svoj jezik nazivaju hrvatskim - poručuje jedan od inicijatora novih hrvatskih jezičnih integracija Petar Tyran.

Matica br. 5, svibanj 2012.

www.matis.hr

     
  Isprintaj ovu stranicu