Zapadni vidici

Proizvoljne povijesne konstrukcije o međunarodnom priznanju Hrvatske i cjelokupnom procesu stvaranja samostalne države u obrambenom ratu ne bi više smjele padati na plodno tlo - zahvaljujući historiografskom pothvatu raščlanjenom u knjizi Vrijeme Europe mladog istraživača s britanskog Cambridgea Josipa Glaurdića. Taj se Dalmatinac, s doktoratom američkog Yalea, smatra vodećim hrvatskim istraživačem današnjice u društvenim znanostima. Iskoristivši priliku odličnoga splitskoga gimnazijalca na učeničkoj razmjeni u SAD-u Glaurdić ondje maturira te apsolvira studij politologije i međunarodne poslovne ekonomije na Illinois We-sleyan Universityju u Bloomington-Normalu. Izvrsnost mu osigurava stipendiju pa razmjenski studij obogaćuje boravkom na Oxfordu. Iz Engleske se ponovno vraća u SAD na doktorski studij politologije, koji završava 2008. na Yale Universityju s disertacijom o zapadnim politikama prema raspadu Jugoslavije. Disertacija osvaja najveću ocjenu pa je objavljena kao knjiga u Yale University Pressu pod naslovom The Hour of Europe: Western Powers and the Breakup of Yugoslavia.

Hrvatska verzija te knjige, naslovljena Vrijeme Europe, promoviran je ovih dana u zagrebačkoj Visokoj školi ekonomije i managementa prigodom 20. jubileja međunarodnog priznanja RH u nazočnosti mnogobrojnih uglednika. Glaurdić pokazuje kako politika zapadnih sila nije uspjela u namjeri podržavanja opstanka SFRJ, već je potaknula JNA i režim Slobodana Miloševića na nasilje. Hrvatski lider Franjo Tuđman nije bio simpatičan Zapadu, ali narodu željnom slobode - jest! Osnovna tema Glaurdićeve knjige temelji se na rasvjetljavanju utjecaja zapadnih sila, prije svega Britanije, Francuske, Njemačke i SAD-a, odnosno Europske zajednice i UN-a na proces raspada SFRJ, uz smještanje kraja južnoslavenske federacije u širi povijesni kontekst kraja Hladnog rata u Europi. Ova studija otvoreno se suočava s prijenosom odgovornosti Zapada za Jugoslaviju sa SAD-a na EZ, osobito s obzirom na cjelokupnu američku politiku prema istočnoeuropskim transformacijama u svjetlu sigurne posthladnoratovske pozicije SAD-a kao jedine međunarodne supersile. Glaurdićeva knjiga s empirijskoga gledišta nedvojbeno predstavlja dosad najcjelovitiji prikaz ne samo odgovora kreatora zapadnih vanjskih politika na raspad SFRJ, već i njihovih utjecaja na odluke glavnih jugoslavenskih aktera. Ne možemo se oteti dojmu čitajući 440 stranica knjige Vrijeme Europe kako ta priča i danas utječe na ustroj jugoistočne Europe i njezin odnos s ostatkom kontinenta. Faktografija se podastire čitatelju kao napeti triler, čiji su akteri zbiljski kreatori vanjskih politika glavnih zapadnih sila od 1987. do vrhunca ratnoga sukoba na Balkanu u proljeće 1992. godine.

Do novih činjenica iz nedavne svjetske političke povijesti koja se odnosi na posrnule južnoslavenske federacije Glaurdić je došao zahvaljujući deklasifikaciji dokumenata Busheve administracije, CIA-e, britanskog Foreign Officea te dokaznog materijala korištenog u procesima na Međunarodnom sudu za ratne zločine u Den Haagu. Uz to, Glaurdić je zabilježio i 42 intervjua s autentičnim pričama političara koji su imali utjecaja na međunarodna preslagivanja moći. Rekonstrukcija uspona i djelovanja S. Miloševića  kojega je Zapad u početku doživljavao kao balkanskog Gorbačova, upozorava na srž krize. Ta je zabluda Zapada, zaključuje Glaurdić, plaćena golemim ljudskim i materijalnim gubicima u ratu na jugoistoku Europe. Nesvrstanost SFRJ nakon međublokovskoga rasula Zapadu nije više bila toliko važna pa su Amerikanci napokon prepustili vanjsku brigu o toj trusnoj federaciji Europljanima. Taj je pomak poslužio Glaurdiću kao motiv za naslov njegove knjige, Vrijeme Euro­pe, prema riječima koje je 1991. izgovorio Jacques Poos, ondašnji predsjedatelj Vijeća ministara vanjskih poslova EZa: "Ovo je vrijeme Europe, a ne vrijeme Amerikanaca... Ako ijedan problem mogu riješiti Europljani, onda je to jugoslavenski problem." No, Europljani nisu bili kadri riješiti taj problem radi želje za opstankom jugoslavenske federacije (što je išlo u prilog Miloševiću i JNA), te paralelno zbog sukoba između vladajućih politika samih (zapadno)europskih zemalja, osobito nakon ujedinjenja Njemačke. Prema Glaurdićevu mišljenju, motivacija kreatora zapadnih vanjskih politika (koji su uglavnom dolazili iz Britanije, Francuske i SAD-a) bila je jednostavna: osiguravanje stabilnosti pred prijetnjom velikih prevrata na čitavom europskom kontinentu. U knjizi su citirane izjave neposrednih aktera poput Douglasa Hurda, Lorda Carringtona, Hansa van den Broeka, Rolanda Dumasa i Jacquesa Delorsa, pa do Budimira Lončara, Harisa Silajdžića, Dmitrija Rupela ili Davorina Rudolfa.

Kad bi knjige mijenjale svijet, onda bi ova knjiga Vrijeme Europe Splićanina na privremenom radu među akademskom elitom u Engleskoj promijenila pogrešnu percepciju Zapada kako su secesionističke republike Slovenija i Hrvatska, a osobito hrvatski predsjednik Tuđman, potencijalni troublemakeri - budući da su bili voljni dovesti u pitanje opstanak jugoslavenske države radi tobožnje zaštite svojih prava ili suvereniteta. Scene tenkova, izbjeglica, mrtvih, ranjenih i općenitog razaranja te su predrasude postupno mijenjale, iako ne posvuda.

Matica br.1-2, siječanj-veljača 2012.   www.matis.hr
     
  Isprintaj ovu stranicu