Audiovizualna baština s iseljeničkom tematikom

Gledaj, slušaj i uči - ovogodišnja je tema Svjetskog dana audiovizualne baštine, koja nas je navela da se zapitamo koliko je iseljenička tematika zabilježena na filmu. Emigrantsko pitanje u domovini obrađivali su rijetki autori, među kojima se hrabrošću izdvaja Krsto Papić s više odličnih dokumentaraca o našemu radništvu u europskim zemljama.

Svjetski dan audiovizualne baštine, što ga je prije šest godina utemeljio UNESCO na dan 27. listopada, obilježen je u zagrebačkome kinu Tuškanac u suradnji Hrvatske kinoteke kao našega filmskoga arhiva i Hrvatskoga filmskoga saveza. Nacionalni filmski arhiv djeluje pri Hrvatskome državnom arhivu već tri i pol desetljeća. U tom središnjem mjestu zaštite i restauracije hrvatske audiovizualne građe dosad je prikupljeno 27 milijuna metara filmskoga gradiva s više od 11.000 naslova, te više od 7.000 primjeraka AV djela na elektroničkom zapisu. Budući da su mnogi zvučni zapisi, pokretne slike i drugi audiovizualni materijali nepovratno izgubljeni zbog zanemarivanja, prirodnog propadanja ili tehnološke zastarjelosti, obilježavanje Svjetskoga dana AV baštine u mnogome pridonosi podizanju svijesti o važnosti audiovizualnih dokumenata, kao sastavnog dijela nacionalnog identiteta svake zemlje i upozorava na gorljivu potrebu njihove zaštite.

Zajedničkim naporima nacionalnih filmskih arhiva, televizija i radio stanica, ali i Vlada pojedinih zemalja, organiziraju se u zadnje vrijeme lokalni programi i javna predavanja, te posebne filmske projekcije kojima se ukazuje na postojeći problem.

Uz restaurirana filmska ostvarenja, u Zagrebu je ovogodišnji listopadski program bio posvećen Ivi Štivičiću i Vatroslavu Mimici - pokazavši nam dvije kratke epizode iz serije Portreti s životnim pričama tih uglednih umjetnika. U prvom portretu podsjetili smo se na Ivu Štivičića (74), dramskog pisca i scenarista iznimno bogata opusa u čijem su sastavu scenariji gotovo svih slavnih hrvatskih televizijskih serija poput Putovanja u Vučjak, snimljenog prema motivima Krležine drame. U sklopu programa vidjeli smo Štivičićev film Horvatov izbor koji nastavlja krležijanski tematizirati godinu 1918., razdoblje koje se u političkom smislu pokazalo ključnim za povijest naših prostora. Portret  redatelja i scenarista Vatroslava Mimice (88) ocrtava stvaralačku osobnost koja se s jednakim uspjehom okušala i u igranome filmu i animaciji. Mimicu, oca holivudskog filmskog djelatnika Sergia Mimice, doživljavamo kao jednog od najvećih predstavnika Zagrebačke škole crtanog filma, te redatelja ponajboljih ostvarenja našega autorskog filma.

Gledaj, slušaj i uči - ovogodišnja je tema Svjetskog dana audiovizualne baštine, koja nas je navela da se zapitamo jesmo li što u matičnoj zemlji naučili o migrantskim izazovima iz prošlosti s kojima su se suočavale brojne obitelj u svim hrvatskim regijama i kako je naša iseljenička tematika zabilježena na filmu tijekom 19. i 20. stoljeća, te danas kad se film razvio do najznačajnijeg oblika umjetničke komunikacije. Emigrantsko pitanje odvažilo se obrađivati svega par autora u domovini tijekom 20. stoljeća, među kojima se u njegovoj drugoj polovici izdvaja redatelj Krsto Papić s više dokumentarnih filmova o našemu radništvu u europskim zemljama, čija se pečalbarska drama zbivala u komunizmu sedamdesetih godina. Riječ je o nizu odličnih Papićevih dokumentaraca kao što su Specijalni vlakovi (1972), Halo München (1968) te Charter let br... (1975). Osamostaljenje Hrvatske Papić je iskoristio da snimi film o komunističkim progonima političkih emigranata, Priču iz Hrvatske (1991), u kojem je prikazao i ono što se prije 1990. nije usudio prikazati.

U Hrvatskoj su u posljednjem desetljeću održane tek dvije revije filmova s migrantskom tematikom, ona koju je u Zagrebu nedavno organizirao povratnik iz Kanade Marin Sopta u kojoj su dominirali mlađi autori iz iseljeničkih zajednica, te ona vezana uz političku emigraciju iz studija naših renomiranih redatelja. Iseljenička tematika je upečatljivo obrađena u slijedećim filmovima: Život gastarbajtera, redateljice Gloriane Ševerđija; Zavičajni memento, redatelja Edija Mudronje; Hollywoodski kuhar, redatelja Zorana Budaka i Matka Brljevića; Čuvari mrtvih sela, redatelja Miroslava Mikuljana; Susret u Santiagu, redatelja Tomislava Perice; Sloboda iz očaja, redateljice iz SAD-a Brende Brkušić; Oproštaj, redatelja Damira Lukačevića.

Među suvremenim televizijskim djelatnicima u nas izdvaja se rastući opus migrantske tematike redatelja i scenariste Mira Brankovića. Upečatljiv je Brankovićev film Josip Cvrtila - dragi tata, koji rekonstruira tragičan životni put hrvatskog dječjeg pisca Josipa Cvrtile, prognanog u svibnju 1945., budući je kršćanska tematika u njegovim djelima ocijenjena zločinom. Morao je ostaviti obitelj, ženu i šestero djece! Nikada se više nisu vidjeli. Dragi tata - pismo upućeno ocu, napisano 40 godina poslije njegove smrti, svojevrstan je vapaj piščeve kćeri Katarine Čokolić, čiji sin kreće s filmskom kamerom u potragu za djedom i pronalazi njegov grob u Buenos Airesu. Brojni izvori ukazuju na činjenicu da je naša iseljenička audiovizualna baština još uvijek razasuta od Aljaske do Patagonije i da ju valja početi sustavno obrađivati.

Matica br.11, studeni 2011. www.matis.hr
     
  Isprintaj ovu stranicu