Pustolovi informacijskoga doba

Studenti i doktorandi naših korijena u svijetu, poput vršnjaka u domovini, često opisuju suvremeno hrvatsko iseljeništvo i hrvatske manjinske zajednice iz srednje i jugoistočne Europe, učeći istraživačku metodologiju na uglednim sveučilištima i znanstvenim institutima, čije će disertacije tek biti upisane u bibliografsku bazu NSK u Zagrebu.

Integrirani knjižnični sustav Nacionalne i sveučilišne knjižnice te visokoškolskih i znanstvenih biblioteka Republike Hrvatske jezgra je razvoja nacionalnog informacijskog sustava knjižnica nove generacije, koji je javnosti predstavljen u Zagrebu sredinom listopada ove godine. Prema riječima Dunje Seiter-Šverko, glavne ravnateljice zagrebačke NSK, uspostavljeni integrirani knjižnični sustav središnje sveučilišne knjižnice, koji se izgrađuje zadnje tri godine uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa RH, za sada čine knjižnice 32 ustanove iz sustava znanosti i obrazovanja. Jasno je da su moderne informatičke bibliografske baze knjižnoga blaga, brzo pretražive u svim smjerovima, zalog svijesti jednoga naroda o vlastitim civilizacijskim dosezima i mogućnostima inovativnih proplamsaja darovitih pojedinaca. Sustav odlikuje primjena zajedničkog integriranog knjižničnog sustava Aleph, formata MARC 21, centralne normativne kontrole cjelokupne bibliografske građe i tezaurusa  s tražilicom u više semantičkih smjerova što ga čini važnijim od običnog zbira pisanih tragova. Veličina sustava opseže 1 280 000 bibliografskih zapisa, 570 000 normativnih zapisa i 23 000 aktivnih korisnika. Ovim uspješno obavljenim poslom zadani su temelji nacionalnog sustava znanstvenih i visokoškolskih knjižnica u Hrvatskoj koji će virtualno povezati našu akademsku zajednicu. Ovo važno postignuće znači racionalizaciju rada u znanstvenom izučavanju s objedinjavanjem raspoloživih izvora podataka te bržu i učinkovitiju razmjenu informacija između članstva integriranog sustava.

Primjerice Zbirka magistarskih i doktorskih radova hrvatskih sveučilišta (Zagreb, Rijeka, Split, Osijek), čiji fond u NSK trenutačno ima 21 000 svezaka, dostupna je na mreži intelektualnim pustolovima informacijskoga doba ma gdje se nalazili. Čitajući te studiozne radove iz tekućega desetljeća očito je kako nema segmenta moderne hrvatske nacije na planetarnoj razini koji nije privukao pozornost mladih iz akademske zajednice, čija analiza doprinosi boljoj istraženosti hrvatskoga društva, ali i njegova iseljeništva - suprotno stereotipnim poimanjima u domaćoj javnosti kako se dijaspora nedovoljno istražuje, pa samim time i nedovoljno poznaje.

Studenti i doktorandi naših korijena u svijetu, poput brojnih vršnjaka u domovini svojih predaka, često opisuju suvremeno hrvatsko iseljeništvo, učeći i razvijajući istraživačku metodologiju na prestižnim sveučilišnim ustanovama i znanstvenim institutima, čije bi disertacije valjalo žurno prikupiti i uvrstiti ih u bibliografsku bazu NSK u Zagrebu.

U inozemstvu poticajne prinose izučavanju višejezičnih raseljenih Hrvata daje mladi australski lingvist hrvatskoga podrijetla Jim Hlavač, obranivši disertaciju i objavivši više radova o govoru druge generacije našijenaca u Melbourneu. Kako je Hlavač, poslije studija na Bečkoj slavistici, metodologiju usavršavao na melburnškome Sveučilištu Monsh u radionici Michaela Clynea, čiji je opus posvećen opstanku manjinskih jezika u globalnoj zajednici – ta nam australska iskustva mogu itekako poslužiti kao istraživački model u opisivanju ostalih mega-država s našim brojnim useljeništvom. Jezične avanture stare dijaspore privlačne su i domovinskim stručnjacima, među kojima izdvajamo znanstvenu novakinju zagrebačkoga Filozofskoga fakulteta Aleksandru Ščukanec, koja je ljetos obranila doktorsku disertaciju iz područja njemačko-hrvatskih jezičnih dodira u Gradišću. Aleksandrina vršnjakinja Gradišćanka Katharina Tyran s Instituta za slavistiku Humboldtovog sveučilišta iz Berlina napisala je lani magistarski rad o Klimpuškom rukopisnom fragmentu iz 1564., koji na dijakronijskoj liniji revidira dosadašnje spoznaje o najstarijem pisanom spomeniku gradišćanskih Hrvata, naše narodnosne skupine koja živi u Austriji, Mađarskoj i Slovačkoj. Identitetske značajke hrvatske mladeži u Linzu opisala je na Sveučilištu u Beču u magistarskoj radnji Ljubica Zorica-Matin, rođena Zagrepčanka odrasla u Gornjoj Austriji. Mladi našega podrijetla u toj saveznoj austrijskoj pokrajini najbrojnija su skupina stranaca, koji odrastaju u Linzu, a uspjeli su sudeći prema Zoričinim spoznajama konstruirati svoj moderni identitet i naći prostor izgradnje osobne slike o domovini, vlastite priče o domu - zahvaljujući snažnoj obiteljskoj tradiciji, te unatoč nejakoj potpori institucija kako austrijskih tako i hrvatskih. Na drugome kraju svijeta Novozelanđanka naših korijena Donna Banicevich Gera iz Aucklanda obranila je doktorsku disertaciju pod naslovom Hrvatske žene: 100 godina na Novom Zelandu 1910 - 2010.

Matica br.10, listopad 2011. www.matis.hr
     
  Isprintaj ovu stranicu